Zakon o veterinarstvu u Republici Srpskoj 2017

 

Zakon o veterinarstvu u Republici Srpskoj

  ("Sl. glasnik RS", br. 75/2017)

GLAVA I

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način obavljanja veterinarske djelatnosti, zaštite zdravlja životinja, otkrivanje, sprečavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti životinja, sprečavanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude, sprovođenje mjera veterinarskog javnog zdravlja, veterinarsko-zdravstvena kontrola uzgoja i prometa životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje, vode i nusproizvoda životinjskog porijekla, reprodukcija životinja, službena kontrola i inspekcijski nadzor u oblasti veterinarstva, obilježavanje životinja, veterinarski informacioni sistem, rad veterinarske komore, stručno usavršavanje u oblasti veterinarstva, veterinarska zaštita životne sredine i dobrobit životinja.

Član 2

(1) Veterinarska služba je služba od posebnog interesa za Republiku Srpsku u oblasti suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zaštite stanovništva od zoonoza, kontrole ispravnosti i bezbjednosti hrane za ljude životinjskog porijekla, kao i drugih mjera značajnih za javno zdravlje.

(2) Bolesti životinja koje se obavezno suzbijaju, zarazne bolesti i zoonoze su bolesti koje su utvrđene kodeksom Međunarodne organizacije za zaštitu zdravlja životinja (engl. Offi ce International des Epizooties - OIE), kao i druge bolesti životinja i zoonoze čije suzbijanje je od interesa za Republiku Srpsku.

(3) Naročito opasnim zaraznim bolestima životinja, u smislu ovog zakona, smatraju se bolesti koje se mogu veoma brzo širiti bez obzira na granice i koje izazivaju velike zdravstvene probleme praćene negativnim ekonomskim posljedicama za zemlju, kao i za međunarodnu trgovinu životinjama, proizvodima životinjskog porijekla, hranom životinjskog porijekla i hranom za životinje.

(4) Emergentne bolesti životinja predstavljaju nove infekcije nastale od poznatog i promijenjenog uzročnika ili potpuno novog i do sada nepoznatog uzročnika koji značajno utiče na zdravlje ljudi i životinja.

(5) Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: ministar) donosi rješenje kojim se utvrđuje lista zaraznih bolesti iz stava 2. ovog člana, kao i lista naročito opasnih zaraznih bolesti iz stava 3. ovog člana.

Član 3

(1) Pojedini pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

1) veterinarski red podrazumijeva propisane mjere, postupke i radnje na javnim mjestima, gdje se skupljaju životinje, u prevoznim sredstvima za transport životinja, u oborima i na pašnjacima, kao i objektima za skupljanje životinja i klanje životinja, skupljanje, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog porijekla, hrane za životinje, nusproizvoda životinjskog porijekla, a radi zaštite zdravlja i života ljudi i životinja, zaštiti životne sredine i zaštiti dobrobiti životinja;

2) doktor veterinarske medicine, doktor veterine ili diplomirani veterinar (u daljem tekstu: veterinar) je stručno lice koje je završilo integrisane akademske studije veterinarske medicine na fakultet veterinarske medicine;

3) životinje su životinje iz porodice kopitara (konji, magarci, mazge, mule), životinje iz porodice papkara (goveda, ovce, koze, svinje), živina (kokoške, ćurke, guske, patke i druge ptice koje se uzgajaju ili drže radi proizvodnje mesa, priplodnih ili konzumnih jaja i drugih proizvoda i divlje ptice za uzgoj i priplod), ukrasne, strane i divlje ptice, sisari, psi, mačke, kunići, pčele, svilene bube, insekti oprašivači i drugi zglavkari, ribe, rakovi, žabe, puževi, školjke i drugi mekušci, ježevi, kornjače i drugi gmizavci, člankoviti crvi, divljač, životinje namijenjene ogledima i reproduktivni materijal;

4) zoonoza je bolest koja se može prenositi direktno ili indirektno sa životinja na ljude i sa ljudi na životinje;

5) imanje sa životinjama (u daljem tekstu: imanje) je svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, farma, objekat u kome se životinje drže, čuvaju, uzgajaju i stavljaju u promet, trajno ili privremeno;

6) odobren objekat je objekat za koji je utvrđeno da ispunjava propisane veterinarsko-zdravstvene uslove, odnosno opšte i posebne uslove za higijenu hrane i hrane za životinje i koji je upisan u Registar odobrenih objekata;

7) proizvodi životinjskog porijekla su mesni i riblji proizvodi i proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni ishrani ljudi, ishrani životinja i upotrebi u farmaciji, industriji i poljoprivredi:

  1. proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni ishrani ljudi su sastavni dijelovi životinjskog tijela u sirovom i prerađenom stanju namijenjeni za ishranu ljudi, jaja i proizvodi od jaja, mlijeko i proizvodi od mlijeka, te med (hrana životinjskog porijekla),
  2. meso je bilo koji jestivi dio trupa životinje za klanje i jestivi nusproizvodi klanja,
  3. proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni ishrani životinja su mesno brašno, riblje brašno, koštano brašno, jetreno brašno, krvno brašno, brašno od perja i drugi proizvodi životinjskog porijekla, kao i hrana za životinje koja sadrži navedene proizvode,
  4. proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni industrijskoj upotrebi su sirova koža, krzno, vuna, dlaka, čekinje, perje, papci, kosti, rogovi, krv, crijeva i drugi proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni industrijskoj upotrebi,
  5. proizvodi životinjskog porijekla namijenjeni farmaceutskoj upotrebi su organi, žlijezde, životinjsko tkivo i tjelesne tečnosti koji se koriste u pripremi farmaceutskih proizvoda;

8) reproduktivni materijal je životinjsko sjeme, jajne ćelije, embrioni, jaja i ikra;

9) registrovan objekat je objekat za koji nije predviđeno prethodno utvrđivanje ispunjenosti propisanih veterinarsko-zdravstvenih uslova, odnosno opštih i posebnih uslova za higijenu hrane i hrane za životinje i koji je upisan u Registar objekata radi njegove evidencije;

10) reziduum je ostatak materije sa farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih materija koje mogu zaostati u životinjskim tkivima, organima ili proizvodima i kao takve mogu biti štetne po zdravlje ljudi;

11) sabirno mjesto za sirovo mlijeko je objekat u kome se vrši otkup sirovog mlijeka sa jedne ili više farmi;

12) HACCP (engl. Hazard Analysis of Critical Control Points) sistem samokontrole je sistem kojim se osigurava bezbjednost proizvoda koja je zasnovana na principima dobre proizvođačke i dobre higijenske prakse, analizi opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka u svim fazama proizvodnje, prerade, skladištenja i distribucije.

(2) Pojmovi definisani u Zakonu o hrani, Zakonu o nusproizvodima životinjskog porijekla, Zakonu o veterinarsko-medicinskim proizvodima i Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja, a koriste se i u ovom zakonu imaju isto značenje.

(3) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II

VETERINARSKA DJELATNOST

Član 4

(1) Veterinarska djelatnost obuhvata zaštitu i kontrolu zdravlja i dobrobiti životinja, suzbijanje zoonoza, osiguranje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskog porijekla, te poslove veterinarskog javnog zdravstva, kao i unapređenje reprodukcije životinja i veterinarsku zaštitu okoline.

(2) Veterinarska djelatnost, u smislu ovog zakona, obuhvata:

1) praćenje, zaštitu i unapređenje zdravlja životinja,

2) zaštitu ljudi od zoonoza,

3) zaštitu životinja od zaraznih i drugih bolesti,

4) otkrivanje i dijagnostikovanje bolesti i liječenje oboljelih životinja,

5) sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja,

6) veterinarsko javno zdravlje, odnosno poslove iz djelokruga veterinarsko-zdravstvene kontrole životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta, a koji su direktno ili indirektno u ulozi zaštite zdravlja ljudi od zoonoza i štetnih materija, kao i zaštitu životne sredine koja se sprovodi primjenom propisa iz područja zaštite zdravlja životinja i zdravstvenog nadzora hrane,

7) obilježavanje i registraciju životinja radi kontrole kretanja i obezbjeđivanja sljedivosti u proizvodnji i prometu životinja, proizvoda životinjskog porijekla i hrane životinjskog porijekla,

8) vođenje evidencije o liječenju životinja,

9) kontrolu vode za napajanje životinja radi obezbjeđivanja njene ispravnosti,

10) kontrolu zdravlja priplodnih životinja i njihove reproduktivne sposobnosti, vještačko osjemenjavanje i sprovođenje mjera za liječenje steriliteta, razvijanje i uvođenje novih postupaka pri osjemenjavanju i presađivanju embriona, kao i laboratorijskog rada sa jajnim ćelijama, embrionima i sjemenom,

11) dobijanje, priprema, provjera zdravstvene ispravnosti, skladištenje i distribucija životinjskog sjemena, jajnih ćelija i embriona,

12) poslove dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije, dezodoracije i dekontaminacije u objektima pod veterinarskim nadzorom,

13) djelovanja veterinarske službe u slučaju vanrednog stanja, prirodnih i drugih nesreća,

14) učešće u projektovanju i izradi tehničko-tehnološkog projekta svih objekata, koji se registruju i odobravaju u skladu sa ovim zakonom,

15) procjenu efikasnosti samokontrola, koje se sprovode u registrovanim ili odobrenim objektima u skladu sa ovim zakonom,

16) procjenu rizika radi procjene vjerovatnoće unošenja, pojave i širenja zarazne bolesti na teritoriji Republike Srpske i procjena mogućih negativnih efekata po zdravlje životinja, odnosno ljudi, koji nastaju od organizama koji prouzrokuju bolesti ili od prisustva štetnih materija,

17) upravljanje rizikom radi određivanja i sprovođenja mjera i cilju smanjenja rizika, odnosno stepena vjerovatnoće pojavljivanja zarazne bolesti ili prisustva štetnih materija, koji direktno ili indirektno u određenom stepenu mogu da ugroze zdravlje životinja ili ljudi,

18) saradnju u izradi analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (engl. Hazard Analysis of Critical Control Points - HACCP) i drugih programa za obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti sirovina, hrane i proizvoda životinjskog porijekla i hrane za životinje, koje se sprovode u objektima registrovanim ili odobrenim u skladu sa ovim zakonom i

19) veterinarsku edukaciju i edukaciju vlasnika životinja.

(3) Veterinarsku djelatnost obavljaju veterinarske organizacije koje ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.

Član 5

(1) Subjekti u veterinarskoj djelatnosti su:

1) veterinarske organizacije:

  1. veterinarska ambulanta,
  2. veterinarska stanica,
  3. veterinarska klinika;

2) veterinarske organizacije za promet veterinarskomedicinskih proizvoda (u daljem tekstu: VM proizvodi) i veterinarsko-medicinskih sredstava (u daljem tekstu: VM sredstva):

  1. veterinarska apoteka,
  2. veleprodaja VM proizvoda i VM sredstava;

3) specijalističke institucije:

  1. veterinarska laboratorija,
  2. veterinarsko-specijalistički zavod,
  3. centar za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje životinja i
  4. veterinarski institut.

(2) Subjekti iz stava 1. tačka 2) ovog člana osnivaju se u skladu sa odredbama propisa kojima se uređuju veterinarsko-medicinski proizvodi.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju prostorni, tehnički i kadrovski uslovi za obavljanje veterinarske djelatnosti iz stava 1. tačka 1) ovog člana.

Član 6

(1) Privredno društvo koje obavlja djelatnost uzgoja životinja može za svoje potrebe da osnuje veterinarsku organizaciju.

(2) Veterinarska organizacija iz stava 1. ovog člana može da obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja za vlastite potrebe u skladu sa ovim zakonom.

Član 7

(1) U veterinarskoj ambulanti mogu da se obavljaju sljedeći poslovi:

1) praćenje zdravstvenog stanja životinja i sprovođenja mjera profilakse, dijagnostike i terapije u cilju zaštite zdravlja i dobrobiti životinja,

2) hirurške, porodiljske i druge veterinarske intervencije na životinjama,

3) laboratorijska, rendgenološka i druga specijalistička ispitivanja,

4) vještačko osjemenjavanje, sprečavanje i suzbijanje steriliteta, povećanja plodnosti, kastracije i drugo,

5) izdavanje dokumenata i vođenje evidencija,

6) vakcinacija protiv bjesnila pasa i mačaka pregledanih u ambulanti,

7) izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju kućnih ljubimaca pregledanih u ambulanti,

8) pregled na trihinelu,

9) sprovođenje dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije i dezodoracije objekata i vozila pod veterinarskim nadzorom,

10) promet na malo hrane za životinje i

11) promet na malo živih životinja.

(2) Veterinarska ambulanta može da organizuje, sprovodi i kontroliše obilježavanje životinja i vodi evidenciju obilježenih životinja, izdaje uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja i sprovodi mjere u skladu sa ovim zakonom.

(3) Veterinarska ambulanta organizovana kao privredno društvo može da vrši promet na malo VM proizvoda ako ispunjava uslove propisane Zakonom o veterinarskomedicinskim proizvodima.

(4) Poslove iz stava 1. ovog člana veterinarska ambulanta može da obavlja ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje dva veterinara sa licencom ili jednog veterinara sa licencom i jednog veterinarskog tehničara sa položenim stručnim ispitom i

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i uređaje.

Član 8

(1) U veterinarskoj stanici, pored poslova iz člana 7.ovog zakona, mogu se obavljati i sljedeći poslovi:

1) sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja u skladu sa ovim zakonom,

2) izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja u skladu sa ovim zakonom,

3) promet na malo VM proizvoda i VM sredstava za upotrebu u veterini, izuzev svih injekcionih VM proizvoda, kao i seruma, vakcina i dijagnostičkih sredstava koji se koriste po Programu mjera, ako je organizovana kao privredno društvo i ako ispunjava uslove propisane Zakonom o veterinarsko-medicinskim proizvodima,

4) promet na malo sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i dezodoraciju, kao i sredstava za njegu životinja i

5) sprovođenje veterinarsko-zdravstvenih mjera u karantinu u unutrašnjem prometu i uvozu.

(2) Veterinarska stanica može da sprovodi veterinarsko-zdravstvene mjere u karantinu u unutrašnjem prometu i uvozu, kao i da organizuje, sprovodi i kontroliše obilježavanje životinja i vodi registar obilježenih životinja, u skladu sa ovim zakonom.

(3) Veterinarska stanica poslove iz stava 1. ovog člana može da obavlja ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposleno najmanje tri veterinara sa licencom i najmanje jednog veterinarskog tehničara sa položenim stručnim ispitom,

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i uređaje.

(4) Veterinarska stanica poslove iz stava 1. ovog člana može da obavlja i u izdvojenoj organizacionoj jedinici područnoj ambulanti, koja ispunjava uslove u pogledu objekta, prostorija, opreme, uređaja i ako u izdvojenoj područnoj ambulanti ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposlenog najmanje jednog veterinara sa licencom.

Član 9

(1) U veterinarskoj klinici, pored poslova koji se u skladu sa ovim zakonom obavljaju u veterinarskoj ambulanti i veterinarskoj stanici, može da se obavlja i stacionarno liječenje i njega bolesnih i povrijeđenih životinja.

(2) Veterinarska klinika poslove iz stava 1. ovog člana može da obavlja ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposleno najmanje četiri veterinara sa licencom i najmanje jednog veterinarskog tehničara sa položenim stručnim ispitom i

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i uređaje.

Član 10

(1) U veterinarskoj apoteci koja se osniva u skladu sa uslovima utvrđenim propisima u oblasti veterinarsko-medicinskih proizvoda, obavlja se djelatnost prometa na malo VM proizvoda i VM sredstava za upotrebu u veterini.

(2) U veleprodaji VM proizvoda i VM sredstava koja se osniva u skladu sa uslovima utvrđenim propisima u oblasti VM proizvoda, obavlja se djelatnost prometa na veliko VM proizvoda i VM sredstava za upotrebu u veterini.

Član 11

(1) U veterinarskoj laboratoriji mogu da se obavljaju sljedeći poslovi:

1) bakteriološka, serološka, virusološka, parazitološka, hemijska, biohemijska, fizička, patološka i radiološka ispitivanja u veterinarskoj djelatnosti i

2) ispitivanja zdravstvene ispravnosti hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje i drugo.

(2) Poslove iz stava 1. tačke 1) ovog člana laboratorija može da obavlja ako su metode koje se koriste akreditovane u skladu sa važećim standardima ili verifikovanim metodama.

(3) Ministar donosi rješenje o ispunjenosti uslova za rad veterinarskih laboratorija.

(4) Rješenje iz stava 3. ovog člana podliježe reviziji nakon isteka roka od tri godine od dana njegovog donošenja.

(5) Laboratorija može da obavlja poslove iz stava 1. tačke 1) ovog člana ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposlene veterinare sa zvanjem specijaliste, magistra ili doktora iz oblasti kojom se laboratorija bavi i

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i uređaje.

(6) Službena laboratorija je ovlaštena laboratorija koja ispunjava propisane uslove i za koju ministar donese rješenje o ovlaštenju za obavljanje službenih kontrola.

(7) Referentna laboratorija je službena laboratorija koju Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: Ministarstvo), odredi kao referentnu laboratoriju za specifične metode ispitivanja u oblasti veterinarstva.

(8) Lista ovlaštenih laboratorija iz st. 3, 6. i 7. ovog člana objavljuje se u “Službenom glasniku Republike Srpske" i na internet stranici Ministarstva.

(9) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi koje veterinarska laboratorija za obavljanje poslova iz stava 1. tačka 1) ovog člana je obavezna da ispunjava, kao i postupak davanja ovlašćenja.

(10) Za poslove iz stava 1. tačka 2) ovog člana veterinarska laboratorija se odobrava u skladu sa propisima o hrani.

Član 12

U veterinarsko-specijalističkom zavodu, pored poslova koji se u skladu sa ovim zakonom obavljaju u veterinarskoj laboratoriji, mogu da se obavljaju i sljedeći poslovi:

1) pružanje stručne pomoći u oblasti sistematskog praćenja i dijagnostike bolesti radi sprečavanja pojave, otkrivanja, sprečavanja širenja, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti,

2) laboratorijske (bakteriološke, serološke, virusološke, parazitološke, hemijske, biohemijske, patološke i radiološke) terenske i kliničke dijagnostike,

3) edukacija i osposobljavanje vlasnika životinja u oblasti zaštite zdravlja i dobrobiti životinja,

4) pružanje stručnih usluga u sprovođenju vještačkog osjemenjavanja i suzbijanja neplodnosti životinja i

5) ispitivanje sjemena za vještačko osjemenjavanje životinja, jajnih ćelija i embriona i drugi specijalistički poslovi.

Član 13

(1) Veterinarsko-specijalistički zavod može da obavlja poslove iz člana 12. ovog zakona ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposlene veterinare sa zvanjem specijaliste, magistra nauka ili doktora nauka iz oblasti epizootiologije, patološke morfologije, mikrobiologije sa imunologijom, reprodukcije životinja i

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije za najmanje tri laboratorije iz oblasti propisanih u članu 12.tačka 2) ovog zakona, kao i opremu i uređaje.

(2) Veterinarsko-specijalistički zavod za obavljanje poslova laboratorijske dijagnostike akredituje se u skladu sa važećim standardima ili verifikovanim metodama.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju prostorni, tehnički i kadrovski uslovi za rad veterinarsko-specijalističkog zavoda.

Član 14

(1) Centar za reprodukciju životinja vrše sistematsko praćenje zdravstvenog stanja i reproduktivne sposobnosti životinja i proizvedenog reproduktivnog materijala radi sprečavanja pojave i širenja zaraznih bolesti životinja i očuvanja njihove reproduktivne sposobnosti.

(2) Centar za reprodukciju životinja i vještačko osjemenjavanje obavlja sljedeće poslove:

1) proizvodnja, promet i kontrola zdravstvene ispravnosti sjemena za vještačko osjemenjavanje životinja, jajnih ćelija i embriona,

2) kontrola zdravstvenog stanja priplodnih životinja i njihove sposobnosti za razmnožavanje tokom dobijanja, obrade i skladištenja sjemena za vještačko osjemenjavanje, jajnih ćelija i embriona,

3) praćenje i sprovođenje mjera za povećanje plodnosti životinja i istraživanje u oblasti reprodukcije životinja,

4) pružanje stručne pomoći u suzbijanju neplodnosti i sprovođenju vještačkog osjemenjavanja (čuvanje i upotreba reprodukcionog materijala),

5) vođenje banke gena sa genetskim resursima životinja u kojoj se čuva biološki materijal, sjeme, jajne ćelije i embrioni i

6) vođenje evidencije o rezultatima sistematskog praćenja i drugo.

(3) Centar za reprodukciju životinja i vještačko osjemenjavanje poslove iz stava 2. ovog člana može da obavlja ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposleno najmanje tri veterinara specijalista iz oblasti reprodukcije životinja i

2) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i sredstva za dobijanje, obradu i promet sjemena za vještačko osjemenjavanje životinja, jajnih ćelija i embriona.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi za obavljanje djelatnosti u centru za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje životinja, postupak sistematskog praćenja i način vođenja evidencije.

Član 15

(1) Veterinarski institut je najviša stručna i naučna ustanova u oblasti laboratorijske dijagnostike bolesti životinja, potvrđivanja bezbjednosti hrane životinjskog porijekla, kontrole plodnosti životinja, ispitivanja svojstava VM proizvoda, veterinarsko-medicinskih sredstava za upotrebu u veterini, pratećih predmeta i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i dezodoraciju.

(2) U veterinarskom institutu, pored poslova koji se u skladu sa ovim zakonom obavljaju u veterinarsko-specijalističkom zavodu, mogu da se obavljaju i sljedeći poslovi:

1) kliničko ispitivanje VM proizvoda i VM sredstava, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i dezodoraciju, kao i kontrola i praćenje efikasnosti i štetnosti VM proizvoda i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i dezodoraciju,

2) praćenje i sprovođenje mjera za povećanje plodnosti životinja i istraživanja u oblasti reprodukcije životinja,

3) ispitivanje i praćenje ostataka štetnih materija kod životinja (rezidua), proizvoda životinjskog porijekla i hrane za životinje,

4) ispitivanje i praćenje pojave zaraznih bolesti i

5) naučnoistraživački rad iz oblasti veterinarske medicine i drugi.

Član 16

(1) Veterinarski institut poslove iz člana 15. ovog zakona može da obavlja ako ispunjava sljedeće uslove:

1) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposleno najmanje pet doktora veterinarskih nauka,

2) ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposlene veterinare specijaliste, magistre nauka ili doktore nauka iz sljedećih oblasti: epizootiologije, patološke morfologije, mikrobiologije sa imunologijom i reprodukcije životinja, ispitivanja hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje i

3) posjeduje odgovarajuće objekte, prostorije, opremu i uređaje.

(2) Laboratorija veterinarskog instituta akredituje se u skladu sa važećim standardima ili verifikovanim metodama.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju prostorni, tehnički i kadrovski uslovi za rad veterinarskog instituta.

Član 17

(1) Jedinica lokalne samouprave dužna je da na svojoj teritoriji obezbijedi veterinarsku zoohigijensku službu koja obavlja sljedeće poslove:

1) hvata i zbrinjava napuštene životinje u prihvatilišta za životinje,

2) neškodljivo uklanja leševe životinja sa javnih površina i objekata za uzgoj, držanje, dresuru, izlaganje, održavanje takmičenja ili promet životinja i

3) transport ili organizovanje transporta leševa životinja sa javnih površina i objekata iz tačke 2) ovog člana do objekta za sakupljanje, preradu ili uništavanje nusproizvoda životinjskog porijekla na način koji ne predstavlja rizik po druge životinje, ljude ili životnu sredinu.

(2) Jedinica lokalne samouprave je dužna da za poslove iz stava 1. tačka 2) ovog člana obezbijedi objekat za sakupljanje leševa životinja.

(3) U objektu iz stava 2. ovog člana mogu se sakupljati i drugi nusproizvodi životinjskog porijekla.

(4) Jedinica lokalne samouprave dužna je da obezbijedi uslove da se trupovi uginulih životinja ili nusproizvodi iz klaonica mogu na propisan način zakopati ili spaliti na stočnom groblju ili jami grobnici.

(5) Jedinica lokalne samouprave koja nije obezbijedila veterinarsku zoohigijensku službu dužna je da do njenog organizovanja obezbijedi finansiranje uklanjanja leševa.

(6) Kada je životinja uginula pod okolnostima koje se ne smatraju uobičajenim, leš životinje može biti uklonjen samo po nalogu veterinarskog inspektora.

(7) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi za obavljanje poslova veterinarske zoohigijenske službe.

Član 18

(1) Subjekti iz člana 5. stav 1. t. 1) i 3) ovog zakona podnose Ministarstvu zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti uslova za obavljanje veterinarske djelatnosti.

(2) Ministar donosi rješenje kojim imenuje komisiju za provjeru ispunjenosti uslova, a koja ima najmanje tri člana.

(3) Za člana komisije iz stava 2. ovog člana može biti imenovano lice veterinarske struke, a za predsjednika komisije obavezno se imenuje lice zaposleno u Ministarstvu.

(4) Pri imenovanju komisije iz stava 2. ovog člana obezbjeđuje se ravnopravna zastupljenost oba roda.

(5) Komisija iz stava 2. ovog člana, nakon izvršene provjere, sačinjava zapisnik sa mišljenjem o ispunjenosti uslova za obavljanje veterinarske djelatnosti i bez odlaganja ga dostavlja ministru.

(6) Ministar donosi rješenje kojim se utvrđuje ispunjenost uslova za obavljanje veterinarske djelatnosti, a koje se donosi na period od tri godine.

(7) Troškove rada komisije iz stava 2. ovog člana snosi podnosilac zahtjeva, a naknadu za rad u komisiji mogu ostvariti članovi koji nemaju status državnog službenika.

(8) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi Uredbu o visini naknade i načinu naplate troškova iz stava 7. ovog člana.

(9) Subjekti koji posjeduju rješenje iz stava 6. ovog člana obavezni su pokrenuti postupak njegove revizije podnošenjem zahtjeva Ministarstvu tri mjeseca prije isteka roka njegovog važenja.

(10) Postupak revizije iz stava 9. ovog člana sprovodi se u skladu sa st. 2. do 6. ovog člana.

Član 19

Ministar donosi rješenje kojim se ukida rješenje iz člana 18. stav 6. u sljedećim slučajevima:

1) na osnovu podnesenog zahtjeva za ukidanje rješenja,

2) na osnovu prijedloga veterinarskog inspektora,

3) kada se utvrdi da subjekat ne obavlja djelatnost duže od jedne godine i

4) pokretanjem postupka stečaja, likvidacije ili brisanja iz odgovarajućeg registra subjekta iz člana 5. stav 1. t. 1) i 3) ovog zakona.

Član 20

(1) Ministarstvo vodi Registar veterinara, veterinarskih inspektora i subjekata iz člana 5. stav 1. t. 1) i 3) ovog zakona koji ispunjavaju uslove za obavljanje veterinarske djelatnosti.

(2) Podaci iz registra iz stava 1. ovog člana su javni.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje postupak upisa, podaci koje sadrži i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana.

Član 21

(1) Veterinarski radnici su:

1) doktori veterinarske medicine ili diplomirani veterinari i

2) veterinarski tehničari.

(2) Veterinar koji ima završen integrisani akademski nivo studija koji se vrednuje sa najmanje 300 ECTS bodova ili ekvivalent, položen stručni ispit i licencu za veterinarsku praksu, može da obavlja stručne poslove iz veterinarske struke.

(3) Veterinar sa završenim naučnim i specijalističkim studijama je veterinar specijalista, veterinar magistar veterinarskih nauka i veterinar doktor veterinarskih nauka.

(4) Veterinarski tehničar koji ima završen IV stepen stručne spreme i položen stručni ispit pomaže veterinarima u obavljanju stručnih poslova iz veterinarske struke pod njihovim nadzorom.

(5) Veterinarskim tehničarima nije dozvoljeno izvoditi hirurške zahvate, postavljati dijagnozu, propisivati način liječenja, samostalno raspolagati VM proizvodima i obavljati poslove veterinara.

Član 22

Zabranjeno je obavljanje poslova veterinarske struke licima koja se, u smislu ovog zakona, ne smatraju veterinarskim radnicima.

Član 23

(1) Veterinari i veterinarski tehničari ne mogu samostalno obavljati poslove veterinarske struke dok ne obave pripravnički staž i ne polože stručni ispit.

(2) Pripravnički staž za veterinare traje godinu dana, a za veterinarske tehničare šest mjeseci.

(3) Veterinari i veterinarski tehničari nakon završenog pripravničkog staža, a prije položenog stručnog ispita, mogu obavljati poslove veterinarske struke pod neposrednim nadzorom veterinara najduže godinu dana.

Član 24

(1) Nakon isteka pripravničkog staža veterinari i veterinarski tehničari dužni su da polože stručni ispit u roku od jedne godine.

(2) Veterinari i veterinarski tehničari Ministarstvu podnose zahtjev za polaganje stručnog ispita, koje organizuje i sprovodi polaganje stručnog ispita.

(3) Ministar donosi rješenje kojim se imenuje Komisija za polaganje stručnog ispita, koja ima najmanje tri člana, a za člana Komisije može biti imenovano lice veterinarske struke.

(4) Pri imenovanju članova komisije iz stava 3. ovog člana obezbjeđuje se ravnopravna zastupljenost oba pola.

(5) Komisija za polaganje stručnog ispita vrši provjeru znanja podnosilaca zahtjeva i sačinjava zapisnik o sprovedenom stručnom ispitu.

(6) Troškove polaganja stručnog ispita iz stav 1. ovog člana snosi podnosilac zahtjeva.

(7) Naknadu za rad u Komisiji mogu ostvariti članovi koji nemaju status državnog službenika.

(8) Vlada, na prijedlog Ministarstva, donosi uredbu o visini naknade i načinu naplate troškova iz stava 6.ovog člana.

(9) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje program za polaganje stručnog ispita, sastav i način rada komisije, sadržaj stručnog ispita, način polaganja stručnog ispita, obrazac zapisnika o polaganju stručnog ispita i obrazac uvjerenja o položenom stručnom ispitu.

Član 25

(1) Veterinari i veterinarski tehničari imaju pravo i obavezu na stručno usavršavanje.

(2) Veterinari zaposleni u Ministarstvu i veterinarski inspektori se usavršavaju u okviru programa koji donosi ministar.

(3) Veterinari zaposleni u veterinarskim organizacijama se usavršavaju i podliježu propisanoj provjeri znanja u okviru programa koje donosi Veterinarska komora.

(4) Obuku veterinara zaposlenih u veterinarskim organizacijama u vezi sa otkrivanjem i prijavljivanjem naročito opasnih zaraznih bolesti sa liste Međunarodne organizacije za zaštitu zdravlja životinja, kao i emergentnih bolesti organizuje i sprovodi Ministarstvo.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje program i plan edukacije u oblasti veterinarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje Veterinarske komore.

GLAVA III

VETERINARSKA KOMORA I VETERINARSKI SAVJET

Član 26

(1) Veterinarska komora Republike Srpske (u daljem tekstu: Veterinarska komora) je nezavisna, profesionalna i strukovna organizacija veterinara, čiji se rad i aktivnosti uređuju statutom i drugim aktima, a kojoj se povjeravaju javna ovlaštenja za izdavanje i oduzimanja odobrenja za rad (licence) veterinara, vođenje registra članova i izdatih licenci.

(2) Veterinari mogu da obavljaju veterinarsku djelatnost na teritoriji Republike Srpske samo ako imaju veterinarsku licencu za obavljanje veterinarske djelatnosti izdatu od Veterinarske komore.

(3) Veterinarska komora obavlja sljedeće poslove:

1) članovima sa položenim stručnim ispitom izdaje i oduzima veterinarsku licencu za obavljanje veterinarske djelatnosti i vodi registar izdatih veterinarskih licenci,

2) utvrđuje minimalne i maksimalne cijene veterinarskih usluga,

3) učestvuje u pripremi propisa iz oblasti veterinarstva,

4) dostavlja podatke iz evidencije Veterinarske komore o vođenju disciplinskog postupka za zaposlene u veterinarskim organizacijama,

5) organizuje obuke i stručno usavršavanje,

6) donosi etički kodeks veterinarske struke,

7) utvrđuje mjere u slučaju narušavanja profesionalne etike i

8) obavlja druge poslove u skladu sa statutom.

(4) Veterinarska komora poslove iz stava 3. tačke 1. ovog člana obavlja kao javno ovlaštenje.

(5) Način, uslove i postupak za izdavanje i oduzimanje veterinarske licence utvrđuje Veterinarska komora.

(6) Protiv pojedinačnih akata koje donosi Veterinarska komora u vršenju javnih ovlaštenja može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Član 27

(1) U slučaju prestanka javnog ovlaštenja Veterinarskoj komori, poslove iz člana 26. stav 3. tačka 1) ovog zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Predsjednik Veterinarske komore obavezno je veterinar i član Veterinarske komore.

(3) Javno ovlaštenje prestaje ako Veterinarska komora prestane da ispunjava propisane uslove.

(4) Veterinarska komora finansira se:

1) od sredstava prikupljenih od članarine i

2) iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

(5) Nadzor nad poslovima koje Veterinarska komora obavlja na osnovu javnog ovlaštenja vrši Ministarstvo.

Član 28

(1) Veterinarski savjet osniva Vlada na prijedlog Ministarstva na period od četiri godine.

(2) Pri imenovanju članova Veterinarskog savjeta iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se ravnopravna zastupljenost oba pola.

(3) Veterinarski savjet sastoji se od sedam članova i čine ga predstavnici Ministarstva, veterinarskog instituta, veterinarskog zavoda, centra za reprodukciju životinja i vještačko osjemenjavanje, Veterinarske komore, kao i drugi istaknuti stručnjaci iz oblasti veterinarstva u Republici Srpskoj.

(4) Poslovi Veterinarskog savjeta su:

1) priprema stručnih osnova i programskih usmjerenja,

2) praćenje sistemskih, razvojnih i kadrovskih pitanja u veterinarstvu i predlaganje mjera,

3) sarađivanje na pripremi Programa mjera,

4) predlaganje razvojnih programa u veterinarstvu,

5) sarađivanje na pripremi propisa u oblasti veterinarstva i

6) saradnja sa Etičkom komisijom za zaštitu i dobrobit životinja.

(5) Veterinarski savjet donosi poslovnik o radu.

(6) Administrativno-tehničke poslove za potrebe Veterinarskog savjeta obavlja Ministarstvo.

GLAVA IV

ZAŠTITA ZDRAVLjA ŽIVOTINjA I LjUDI

Član 29

(1) Radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, kao i radi unapređenja poslova zdravstvene zaštite životinja donose se planski dokumenti.

(2) Planski dokumenti iz stava 1. ovog člana su:

1) program zdravstvene zaštite životinja,

2) godišnji program mjera zdravstvene zaštite životinja,

3) posebni programi zdravstvene zaštite životinja i

4) plan upravljanja kriznim situacijama.

Član 30

(1) Program zdravstvene zaštite životinja je planski dokument kojim se utvrđuje obim mjera zdravstvene zaštite životinja i dijagnostika zaraznih bolesti, a radi zaštite životinja od zaraznih bolesti, odnosno radi sprečavanja prenošenja zaraznih bolesti sa životinja na ljude.

(2) Program iz stava 1. ovog člana donosi Vlada na prijedlog Ministarstva, za period od pet godina, a njime se, između ostalog, utvrđuje i obim potrebnih sredstava za njegovo sprovođenje koja se obezbjeđuju u budžetu Republike Srpske.

Član 31

(1) Godišnji program mjera zdravstvene zaštite životinja (u daljem tekstu: Program mjera) je planski dokument koji se donosi radi sprečavanja pojave, ranog otkrivanja, širenja, praćenja, suzbijanja ili iskorjenjivanja zaraznih bolesti i obezbjeđivanja sistema obilježavanja, registracije, kao i sljedivosti životinja.

(2) Program mjera donosi Vlada na prijedlog Ministarstva najkasnije do kraja januara tekuće godine za koju se donosi, a njime se utvrđuju mjere, rokovi, način sprovođenja tih mjera, subjekti koji će ih sprovoditi, izvori i način finansiranja, kao i način kontrole sprovođenja mjera.

(3) Obezbjeđenje zaštite ljudi od zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude organizuje se i sprovodi u saradnji sa organima uprave, drugim organizacijama i ustanovama nadležnim za poslove zdravlja.

Član 32

(1) Posebni programi zdravstvene zaštite životinja donose se u slučaju opasnosti od pojave ili pojave naročito opasnih zaraznih bolesti i egzotičnih (emergentnih) bolesti, kao i kod sprečavanja širenja endemskih bolesti.

(2) Vlada na prijedlog Ministarstva donosi posebne programe zdravstvene zaštite životinja za pojedine bolesti sa Liste naročito opasnih zaraznih bolesti.

(3) Do donošenja posebnog programa mjera iz stava 2. ovog člana Ministarstvo donosi uputstvo o postupanju u određenim slučajevima.

Član 33

(1) Planom upravljanja kriznim situacijama utvrđuju se mjere za suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti životinja, način sprovođenja mjera i postupak kontrole, kada postoji direktan ili indirektan rizik po zdravlje ljudi ili zdravlje životinja.

(2) Vlada donosi Plan upravljanja kriznim situacijama, na prijedlog Ministarstva.

(3) Plan upravljanja kriznim situacijama sprovode krizni centri koje formira Vlada na prijedlog Ministarstva.

(4) Sredstva za nabavku, skladištenje i dopunjavanje minimalnih zaliha potrebne opreme i sredstva za krizne centre obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

(5) Ministarstvo priprema i sprovodi vježbe simulacije izbijanja pojedinih zaraznih bolesti radi provjere Plana upravljanja kriznim situacijama.

Član 34

(1) Epizootiološka jedinica je područje koje obuhvata teritoriju jedinice lokalne samouprave ili njen dio, na kome se sprovode mjere propisane ovim zakonom.

(2) Epizootiološko područje je područje koje obuhvata veći broj epizootioloških jedinica na kojem se sprovode mjere propisane ovim zakonom.

(3) Zahtjev za dobijanje ovlaštenja za obavljanje poslova iz Programa mjera na epizootiološkoj jedinici može Ministarstvu podnijeti veterinarska organizacija koja ima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme zaposlena najmanje dva veterinara, izuzev veterinarskih organizacija iz člana 6. ovog zakona.

(4) Ako veterinarska organizacija ispunjava propisane uslove, ministar donosi rješenje o ovlaštenju za sprovođenje Programa mjera na period od pet godina, a nakon čega Ministarstvo sa veterinarskom organizacijom zaključuje ugovor o obavljanju poslova iz Programa mjera.

(5) Ako na epizootiološkoj jedinici ne postoji veterinarska organizacija koja ispunjava uslove za obavljanje, poslova iz Programa mjera, zahtjev za dobijanje ovlaštenja za obavljanje poslova iz Programa mjera na toj epizootiološkoj jedinici Ministarstvu podnosi veterinarska organizacija sa područja te epizootiološke jedinice, za koju ministar donosi rješenje o ovlaštenju za sprovođenje Programa mjera na period od jedne godine, nakon čega Ministarstvo sa veterinarskom organizacijom zaključuje ugovor o obavljanju poslova iz Programa mjera.

(6) Ako na epizootiološkoj jedinici ne postoji veterinarska organizacija, poslovi iz Programa mjera se na osnovu zahtjeva dodjeljuju zainteresovanim veterinarskim organizacijama u susjednim ili drugim epizootiološkim jedinicama, za koju ministar donosi rješenje o ovlaštenju za sprovođenje Programa mjera na period od jedne godine, nakon čega Ministarstvo sa veterinarskom organizacijom zaključuje ugovor o obavljanju poslova iz Programa mjera.

(7) Ako za epizootiološku jedinicu ne postoji veterinarska organizacija zainteresovana za poslove iz Programa mjera, veterinarsku organizaciju za sprovođenje poslova iz Programa mjera određuje ministar i donosi rješenje kojim se daje ovlaštenje za sprovođenje Programa mjera na period od jedne godine, nakon čega Ministarstvo sa veterinarskom organizacijom zaključuje ugovor o obavljanju poslova iz Programa mjera.

(8) Veterinarske stanice i organizacije dužne su da sprovode poslove iz Programa mjera u skladu sa rješenjem o ovlaštenju za sprovođenje Programa mjera samo na epizootiološkoj jedinici za koju posjeduju ovlaštenje.

(9) Veterinarske stanice i organizacije koje imaju rješenje o ovlaštenju za sprovođenje Programa mjera dužne su da svaku kadrovsku promjenu prijave Ministarstvu pisanim putem u roku od 15 dana od dana izvršene promjene.

(10) Veterinarske laboratorije podnose Ministarstvu zahtjev za dobijanje ovlaštenja za obavljanje poslova dijagnostike iz Programa mjera.

(11) Ako veterinarska laboratorija ispunjava propisane uslove za obavljanje poslova dijagnostike iz Programa mjera, ministar donosi rješenje o ovlaštenju za sprovođenje dijagnostike iz Programa mjera na period od pet godina, a nakon toga Ministarstvo sa veterinarskom laboratorijom zaključuje ugovor o obavljanju poslova dijagnostike iz Programa mjera.

(12) Veterinarske laboratorije dužne su da sprovode poslove dijagnostike iz Programa mjera u skladu sa rješenjem o ovlaštenju za sprovođenje dijagnostike iz Programa mjera samo za epizootiološke jedinice za koju posjeduju ovlaštenje.

(13) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi i postupak dodjele ovlaštenja za sprovođenje Programa mjera i upis u registar ovlaštenih veterinarskih organizacija i specijalističkih institucija.

Član 35

(1) Plan za potrebne količine i raspodjelu VM proizvoda i VM sredstava za sprovođenje vakcinacija i dijagnostičkih ispitivanja u skladu sa Programom mjera donosi i provodi Ministarstvo.

(2) Veterinarske organizacije koje sprovode Program mjera obavezne su da vode evidenciju o upotrebi VM proizvoda i VM sredstava za sprovođenje vakcinacije i dijagnostičkih ispitivanja iz stava 1. ovog člana i da izveštaj o upotrijebljenim VM proizvodima dostavljaju Ministarstvu u roku propisanom Programom mjera.

Član 36

(1) Zarazne bolesti životinja koje se obavezno prijavljuju su bolesti visokog rizika za zdravlje životinja odnosno ljudi, i to:

1) enzootske bolesti životinja, ako se bolest pojavi ili raširi na teritoriji Republike Srpske i

2) emergentne (egzotične) bolesti ako se bolest unese i raširi na teritoriji Republike Srpske.

(2) Ministar donosi pravilnik kojim propisuje način prijavljivanja zaraznih bolesti sa Liste zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju.

Član 37

(1) Za određene bolesti životinja Ministarstvo može dodijeliti zdravstveni status slobodan koji se odnosi na stado, jato, imanje, kompartment, zonu i područje.

(2) Zdravstveni status predstavlja zdravstveno stanje stada, jata, farme, kompartmenta, zone, područja ili Republike Srpske u odnosu na određenu bolest životinja.

(3) Zona je dio teritorije Republike Srpske sa određenim zdravstvenim statusom životinja.

(4) Kompartment predstavlja jedan ili više objekata sa istim biosigurnosnim uslovima i istim uslovima ishrane, njege i držanja životinja, kao i istim zdravstvenim statusom u odnosu na određene bolesti životinja.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim propisuje način i uslove za dobijanje zdravstvenog statusa stada, jata, imanja, kompartmenta, zone i područja.

Član 38

Međunarodne obaveze koje se odnose na sprečavanje širenja i suzbijanje bolesti životinja i zoonoza u prometu životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje, nusproizvoda životinjskog porijekla, proizvoda nusproizvoda i predmeta koji mogu biti izvor zaraze vrše se u skladu sa preporukama Međunarodne organizacije za zaštitu zdravlja životinja, sporazumom o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera Svjetske trgovinske organizacije (WTO), međunarodnim konvencijama i drugim međunarodnim sporazumima.

Član 39

(1) Radi zaštite zdravlja životinja i ljudi od bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude sprovode se mjere za sprečavanje pojave zaraznih bolesti:

1) obavezne opšte preventivne mjere koje sprovode vlasnici životinja i

2) posebne preventivne mjere koje sprovode veterinarske organizacije.

(2) Obavezne opšte preventivne mjere obuhvataju mjere sprečavanja unošenja uzročnika zaraznih bolesti u objekte za proizvodnju i promet u kojima se obavlja veterinarska djelatnost.

(3) Posebne preventivne mjere u zavisnosti od prirode bolesti i mogućeg rizika primjenjuju se u objektima u kojima se obavlja veterinarska djelatnost, i obuhvataju vakcinaciju, primjenu VM proizvoda u profilaktičke i terapijske svrhe, dijagnostičke postupke, kao i dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija.

Član 40

Vlasnik životinja koji čuva, drži, uzgaja, gaji, reprodukuje, transportuje, koristi i prodaje životinje, ima pravo na:

1) zdravstvenu zaštitu životinja,

2) slobodan izbor veterinara radi pružanja usluga, osim za usluge utvrđene Programom mjera iz člana 31. ovog zakona,

3) informacije o zdravstvenom stanju životinja na određenoj teritoriji i

4) informacije o svim mjerama u vezi sa odabranim načinom i troškovima liječenja njihovih životinja, kao i o mogućim posljedicama.

Član 41

(1) Vlasnik životinja dužan je da:

1) omogući sprovođenje Programa mjera iz člana 31.ovog zakona,

2) dokaze o sprovedenim mjerama iz tačke 1) ovog stava čuva najmanje dvije godine,

3) se stara o zdravlju i dobrobiti životinja, sa pažnjom dobrog domaćina i u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje zdravlje i dobrobit životinja,

4) preduzima mjere radi sprečavanja pojave i širenja zaraznih bolesti životinja i zoonoza u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima,

5) obezbijedi uslove prilikom obavljanja veterinarskih intervencija,

6) obavijesti veterinarsku organizaciju u slučaju promjene zdravstvenog stanja životinja, uključujući i pobačaj,

7) obezbijedi zdravstveno ispravnu hranu za životinje,

8) omogući vršenje sistemske dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije, dekontaminacije i dezodoracije koju vrše veterinarske organizacije na dodijeljenoj epizootiološkoj jedinici,

9) izvrši registraciju imanja i da vodi registar na imanju u skladu sa posebnim propisima,

10) prijavi i obilježi životinje,

11) vodi evidenciju o životinjama na imanju,

12) prijavi veterinarskoj organizaciji svako kretanje i promjenu brojnog stanja životinja na imanju,

13) obezbijedi dokumentaciju kojom se dokazuje da su sprovedene sve propisane veterinarske mjere i da je izvršen veterinarski pregled na imanju i

14) čuva obaveznu dokumentaciju propisanu u oblasti veterinarstva.

(2) U slučaju promjene zdravstvenog stanja životinje vlasnik životinja dužan je da obavijesti i dostavi podatke o zdravstvenoj zaštiti i kretanju životinja u najbližu veterinarsku organizaciju koja je dužna obavijestiti nadležnog veterinarskog inspektora.

(3) Vlasniku životinja iz stava 2. ovog člana nije dozvoljeno stavljanje u promet životinje za vrijeme preduzimanja naloženih mjera od strane nadležnog veterinarskog inspektora i obavezan je povući one životinje koje su već stavljene u promet, ako postoje znaci promjene zdravstvenog stanja.

(4) Vlasnici životinja koja drže i prometuju životinje vode evidenciju o kupovini i prodaji životinja, njihovom premještanju i prometu radi praćenja njihovog kretanja.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje sadržaj, oblik i način vođenja evidencije iz stav 4. ovog člana.

Član 42

Obavezne, opšte i preventivne mjere za zaštitu životinja od zaraznih bolesti koje sprovode vlasnici životinja su:

1) obezbjeđivanje higijenski ispravne vode i hrane za životinje,

2) obezbjeđivanje i održavanje propisanih higijenskih uslova u objektima za uzgoj životinja i u drugim prostorijama u kojima se životinje zadržavaju,

3) obezbjeđivanje i održavanje higijenskih uslova na opremi u objektima iz tačke 2) ovog stava,

4) obezbjeđivanje higijene okota i muže,

5) obezbjeđivanje veterinarskog reda,

6) obezbjeđivanje zdravstvene ispravnosti hrane životinjskog porijekla i uslova za njihovu proizvodnju i promet,

7) sprečavanje unošenja uzročnika zaraznih bolesti u objekte za uzgoj životinja,

8) tretiranje životinjskih trupova i drugih nusproizvoda životinjskog porijekla, otpadnih voda, životinjskog izmeta i urina na propisan način,

9) obezbjeđivanje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u objektima, na javnim površinama i u prevoznim sredstvima, u skladu sa opštim mjerama zaštite stanovništva od zaraznih bolesti i

10) unošenje svih informacija i podataka o životinjama i njihovom kretanju u registar životinja na imanju i druge opšte mjere propisane ovim zakonom.

Član 43

(1) Posebne preventivne mjere za zaštitu stanovništva od zoonoza i toksičnih agenasa su:

1) sistematično otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje zoonoza kod životinja,

2) izvođenje preventivnih mjera za zaštitu veterinarskih radnika, vlasnika životinja i drugih ljudi, koji mogu da dođu u neposredan ili posredan dodir sa zaraženom životinjom, hranom i proizvodima životinjskog porijekla, sirovinama ili nusproizvodima,

3) sprovođenje higijenskih mjera prilikom klanja životinja u registrovanim objektima prema standardima koji su propisani za takvu vrstu klaonica,

4) sprovođenje veterinarskih pregleda i inspekcijskih kontrola životinja, hrane i proizvoda životinjskog porijekla, sirovina i nusproizvoda u cilju obezbjeđivanja zdravstvene ispravnosti hrane i proizvoda životinjskog porijekla i sprečavanje nedozvoljenog prometa zaraženim životinjama i zdravstveno neispravnom hranom i proizvodima životinjskog porijekla, sirovinama i nusproizvodima, kojima se može zaraziti stanovništvo,

5) sprečavanje zagađenja sirovina, hrane i proizvoda životinjskog porijekla u proizvodnim objektima,

6) sprečavanje zagađenja životne sredine otpadnim hemikalijama i drugim materijalom štetnim po čovjeka do kojeg može doći prilikom klanja životinja i

7) sprovođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije, dezodoracije i dekontaminacije u objektima pod veterinarskim nadzorom.

(2) Za sprovođenje mjera iz stava 1. ovog člana donose se kratkoročni i dugoročni programi zaštite stanovništva od zoonoza koji sadrže rok u kojem se realizuje program i način njihovog finansiranja.

(3) Ministar donosi program iz stava 2. ovog člana za zaštitu zdravlja ljudi i životinja od određenih zoonoza.

Član 44

(1) Pored mjera iz člana 39. ovog zakona sprovode se i mjere ranog otkrivanja i dijagnostike zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju.

(2) Mjere ranog otkrivanja i dijagnostike zaraznih bolesti su:

1) stalni nadzor zdravstvenog stanja životinja koji obuhvata praćenje zdravstvenog stanja životinja, epizootiološke situacije i sprovođenje dijagnostičkih ispitivanja i

2) utvrđivanje uzroka uginuća, oboljenja životinje i pobačaja gravidnih životinja kada se sumnja da je uzrok oboljenja, uginuća ili pobačaja gravidnih životinja zarazna bolest.

(3) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju mjere ranog otkrivanja i dijagnostike zarazne bolesti, kao i način njihovog sprovođenja.

Član 45

(1) Sumnja na zaraznu bolest postoji u slučaju pojave kliničkih simptoma koji ukazuju na bolest, kada nastupi naglo uginuće životinja bez vidljivog uzroka ili ako se među životinjama iz istog objekta pojave uzastopno dva ili više slučajeva oboljenja sa istim ili sličnim znacima ili uginuća.

(2) U slučaju sumnje na zaraznu bolest, vlasnik životinje dužan je da:

1) odmah to prijavi ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji,

2) onemogući drugim licima pristup životinji, krdu, stadu ili lešu uginule životinje do dolaska veterinara,

3) izoluje životinju ili leš životinje za koju se sumnja da je oboljela,

4) čuva leš životinje za koju se sumnja da je uginula od zarazne bolesti dok ne dobije uputstvo od veterinara,

5) pruža informacije koje zatraži veterinar,

6) omogući uzimanje potrebnog materijala radi ispitivanja i

7) postupi u skladu sa uputstvima koja je dobio od veterinara.

(3) Veterinar je dužan da prijavi veterinarskom inspektoru sumnju na pojavu zarazne bolesti.

(4) Po prijavi na sumnju o pojavi zarazne bolesti veterinarski inspektor vrši epizootiološko izviđanje i o tome obavještava Ministarstvo i Veterinarski institut.

(5) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuje način prijave i odjave zarazne bolesti, kao i način obavještavanja o preduzetim mjerama.

Član 46

(1) U slučaju sumnje na zaraznu bolest, veterinarska organizacija organizuje uzimanje i uzima uzorke materijala za laboratorijsko ispitivanje i dostavlja ga ovlaštenoj laboratoriji na ispitivanje.

(2) Organizovanje, uzimanje i slanje uzoraka materijala iz stava 1. ovog člana vrši se pod nadzorom veterinarskog inspektora i epizootiološke službe ovlaštene dijagnostičke institucije.

(3) Kada se na osnovu rezultata dijagnostičkih ispitivanja potvrdi prisustvo zarazne bolesti ministar donosi rješenje kojim određuje granicu zaraženog i ugroženog područja.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju mjere za sprečavanje širenja, suzbijanja i iskorjenjivanja zarazne bolesti, način određivanja granice zaraženog i ugroženog područja.

Član 47

Kada se pri pregledu životinja prije i posle klanja potvrdi sumnja na zaraznu bolest, veterinarski inspektor je obavezan da:

1) o tome obavijesti epizootiološku službu ovlaštene dijagnostičke institucije i Ministarstvo,

2) postupi u skladu sa propisom kojim se uređuju mjere za tu zaraznu bolest i

3) naloži preduzimanje neophodnih mjera za sprečavanje širenja zarazne bolesti.

Član 48

(1) Kada se na osnovu rezultata dijagnostičkih ispitivanja potvrdi prisustvo zarazne bolesti ili u slučaju sumnje na pojavu zarazne bolesti Ministarstvo nalaže mjere koje su neophodne za sprečavanje širenja, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti:

1) izdvajanje zdravih od zaraženih životinja, posebno obilježavanje i vođenje evidencije tako obilježenih životinja,

2) zatvaranje oboljelih životinja ili zatvaranje objekata u kojima je utvrđena zarazna bolest i zabranu pašnog načina držanja domaćih životinja,

3) ograničavanje ili zabranu kretanja životinja,

4) zabranu klanja,

5) zabranu prometa životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i izlučevina iz zaraženih područja ili objekata,

6) klanje ili ubijanje, na stručan i human način, zaraženih životinja ili životinja za koje se sumnja da su zaražene u cilju sprečavanja širenja bolesti,

7) oduzimanje i neškodljivo odlaganje leševa životinja koje su uginule ili koje su ubijene, kao i proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje ili izlučevina koje nije moguće dekontaminirati čišćenjem i dezinfekcijom,

8) posebne veterinarsko-zdravstvene kontrole u zaraženom i ugroženom području,

9) zabranu organizovanja sajmova, izložbi i drugog okupljanja životinja, prodaje hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje van poslovnog prostora, kao i rada stočnih pijaca,

10) zabranu ili ograničavanje prirodnog pripusta životinja, kao i prikupljanja, obrade, skladištenja i korištenja sperme za vještačko osjemenjavanje životinja, jajnih ćelija i oplođenih jajnih ćelija koji potiču iz zaraženog ili ugroženog područja,

11) vakcinaciju, dijagnostičko ispitivanje i liječenje životinja,

12) ograničavanja kretanja lica koja su bila u kontaktu sa zaraženim životinjama, sa životinjama za koje se sumnja da su zaražene, ili sa proizvodima životinjskog porijekla, hranom životinjskog porijekla, hranom za životinje ili izlučevinama zaraženih životinja,

13) zatvaranje i sprečavanje prilaza zaraženom području i postavljanje tabli sa upozorenjem o prisustvu zarazne bolesti i kontrolama koje se preduzimaju na takvim područjima,

14) dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i dezodoraciju objekata u kojima se drže zaražene životinje ili životinje za koje se sumnja da su zaražene, kao i pratećih predmeta koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama ili životinjama za koje se sumnja da su zaražene, kao i mjesta uginuća životinje,

15) dezinfekciju ljudi i vozila koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama ili životinjama za koje se sumnja da su zaražene,

16) strogo držanje u zatvorenom prostoru pasa i mačaka čiji je vlasnik poznat i ubijanje na human način pasa i mačaka lutalica i kontrolu populacije divljih životinja potencijalnih prenosnika bolesti (lisice, pacovi i slično),

17) angažovanje organa nadležnog za unutrašnje poslove, u skladu sa potrebama, u cilju pružanja pomoći Ministarstvu u primjeni i sprovođenju mjera za sprečavanje širenja, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti,

18) obavještavanje nadležnih zdravstvenih ustanova o zaraznim bolestima životinja koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude,

19) utvrđivanje uzroka oboljenja i uginuća,

20) sprovođenje epizootiološkog uviđaja,

21) sprovođenje ispitivanja kod divljih životinja,

22) sprovođenje zoohigijenskih, zootehničkih, karantinskih i biosigurnosnih mjera na mjestima gdje se životinje drže ili uzgajaju.

(2) Ministar rješenjem može da naloži i druge veterinarsko-zdravstvene mjere koje se odnose na sprečavanje pojave, otkrivanje, sprečavanje širenja, suzbijanje i iskorjenjivanje zarazne bolesti.

(3) Ako postoji opasnost od pojave zarazne bolesti, mjere iz stava 1. ovog člana mogu se propisati naredbom.

Član 49

U slučaju pojave zaraznih bolesti životinja, naročito opasnih zaraznih bolesti životinja i zoonoza sa liste bolesti iz člana 2. ovog zakona, proglašenja vanredne situacije, vanrednog stanja ili stanja neposredne ratne opasnosti, elementarne nepogode ili širenja epizootija Ministarstvo može da donese naredbu kojom nalaže subjektima u veterinarskoj djelatnosti sprovođenje vanrednih veterinarsko-zdravstvenih mjera.

Član 50

(1) Životinje za reprodukciju, uzorci sjemena, jajnih ćelija i embriona ispituju se u ovlaštenoj laboratoriji.

(2) Centri za reprodukciju životinja dužni su da obavještavaju Ministarstvo o svakoj sumnji ili pojavi zarazne bolesti životinja za reprodukciju koja se može prenijeti reproduktivnim materijalom i izazvati trajnu reproduktivnu smetnju.

Član 51

Zabranjen je promet, uvoz ili izvoz sjemena za vještačko osjemenjavanje, jajnih ćelija i embriona koji sadrže uzročnike bolesti životinja ili veći broj bakterija od dozvoljenog ili koji svojim biohemijskim, biofizičkim i morfološkim svojstvima ne ispunjavaju uslove za reprodukciju.

Član 52

Ako postoji opasnost da se zarazna bolest proširi na teritoriji Republike Srpske, ministar donosi naredbu kojom na ugroženom području nalaže da se:

1) na određenim mjestima (putevi, mostovi, skele i drugo) sprovodi kontrola prometa životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje,

2) na određenom području zabrani ili ograniči dovoz životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i

3) sprovodi dezinfekcija fizičkih lica i prevoznih sredstava.

Član 53

(1) Ministar donosi Plan praćenja rezidua farmakoloških, hormonskih i drugih štetnih materija koje mogu zaostati u tkivima, organima ili proizvodima, hrani životinjskog porijekla i hrani za životinje i kao takve mogu biti štetne za zdravlje ljudi.

(2) Ministar na osnovu Plana iz stava 1. ovog člana donosi plan uzimanja uzoraka koji sadrži vrstu i broj uzoraka, način uzimanja i ispitivanja uzoraka životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje, objekte iz kojih se uzima uzorak, dinamiku uzimanja uzoraka, ovlaštenu laboratoriju, kao i mjere koje se preduzimaju kada se ustanovi da je količina rezidua i drugih štetnih materija veća od maksimalno dozvoljene.

(3) Rok za donošenje planova iz st. 1. i 2. ovog člana je decembar tekuće godine za narednu godinu.

(4) Sredstva za sprovođenje Plana praćenja rezidua iz stava 1. ovog člana obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

Član 54

U slučajevima iz člana 52. ovog zakona, na prijedlog Ministarstva, Vlada preduzima mjere koje se odnose na:

1) angažovanje veterinarske službe i građana za sprovođenje propisanih mjera zdravstvene zaštite životinja,

2) angažovanje opreme, VM proizvoda i prevoznih sredstava u skladu sa posebnim propisima i privremenu upotrebu zemljišta i zgrada radi sprovođenja propisanih mjera zdravstvene zaštite životinja,

3) korištenje zemljišta i objekata u svrhu neškodljivog uklanjanja leševa ubijenih ili uginulih životinja, proizvoda životinjskog porijekla, hrane životinjskog porijekla, hrane za životinje i pratećih predmeta i drugog zaraženog materijala zakopavanjem, spaljivanjem ili na

Posted by Admin in BiH-Privredno pravo on March 29 2024 at 08:59 AM  ·  Public    cloud_download 0    remove_red_eye 18
This document has been released into the public domain.
Comments (0)
No login
Login or register to post your comment